Pauza ll

Dana 9. maja u 19 časova u Umetničkom centru Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković" biće otvorena je izložba „Pauza ll" Ružice Bajić Sinkević i Aleksandre Zdravković

Ako se pozovemo na geteovsku ideju da se iz sveta najbolje može pobeći uz pomoć umetnosti, koncept zajedničke izložbe Ružice Bajić Sinkević i Aleksandre Zdravković, pod nazivom „Pauza ll“ postaje predstava jedne savremene vrste kritičkog eskapizma.

Oslanjajući se na klasične ideje starih majstora, Ružica Bajić Sinkević razrađuje temu memento mori kroz dve različite serije radova koje ističu dualitet njenog promišljanja. Izloženi radovi iskazuju jasan postmodernistički pristup aktuelnim temama, pri čemu ona inspiraciju crpi, pored tekućih problema iz okoline, iz klasičnih tema u umetnosti, kao i iz lične profesorske prakse. 




Serija slika malog formata, „Čekači“, jeste klasicirajuća priča o potrazi za duhom u savremenom svetu u kome su duhovnost i intelekt postali izgnanici. Usamljenički karakter čekača evidentan je čak i kada su naslikani kao grupa u datoj situaciji. U daljinu zagledane figure su okružene praznim plohama plavo-sive, koje istovremeno asociraju na mirnu površinu vode ili prazninu neba i sugerišu neizvesnost, kao i usamljenost individue u trenucima samopreispitivanja, u kojima se kraj života razotkriva kao jedina izvesna realnost. Refleksivnu atmosferu naglašava pastelni ton, namerna nejasnoća lika, kao i modernistička obrada slike.

Printovi iz serije „Playboy anatomy“ su komunikativniji vid obrade glavne teme. Umetnica na plastičnim printovima duplerica i naslovnica Plejboja interveniše rapidografom, secirajući naše predstave o savremenoj lepoti žene. Precizan anatomski crtež skeleta prati telo fotografisane starlete i istovremeno ga analizira, čime razotkriva koliko je fotošop, uz savremene programe za obradu fotografija, uticao na izmenu prirodne anatomije. U skladu sa novinskim karakterom predloška, umetnica oko figure ispisuje, to jest štampa tekst, gotovo manifestno – MEMENTO MORI, kao i parole koje iskazuju njen lični stav. Ogoljavanjem opšte prihvaćenih aktuelnih viđenja ženske lepote, Ružica nedvosmisleno poziva na suočavanje sa realnošću i sa prolaznošću života.

Kao reakcija na strogost opominjućih poruka iz radova Ružice Bajić Sinkević, nastala je instalacija Aleksandre Zdravković pod nazivom „Mesto za odmor“. Njen amorfni karakter čini je prilagodljivom svakom (izložbenom) prostoru, koji ovom prilikom diktira kasetirana tavanica galerije.

„Mentalna buka“ koju doživljavamo usled raznih vrsta medijskog globalno-lokalnog zagađenja nas navodi na potrebu za osamom i meditacijom. Umetnica predlaže mesto na kome ćemo moći da se oslobodimo unutrašnjeg opterećenja i postignemo emotivno-refleksivni balans. Ona kreira prostor, nežno ograđen gustim resama od svilenog konca, koje nas makar na kratko, mogu zaštititi od negativnih uticaja okoline. Jarka boja resa dominira prostorom i ne dozvoljava nam je ne primetimo, a istovremeno nas mami svojom nežnom teksturom i navodi nas da napravimo pauzu. Sugestivno i prijateljski, „Mesto za odmor“ nam pruža trenutno okrilje i podstiče optimizam, dok boji svet u lepšu boju.Zajednička izložba je postala i povod za zajedničku umetničku akciju dve autorke. Aleksandra Zdravković je pružila podlogu za intervenciju Ružice Bajić Sinkević u vidu takozvanih “ljudića” preuzetih iz predstave “Papirnati Pinter”. Kao scenograf i dizajner papirnih lutaka, Aleksandra je predstavi-omnibusu od četiri politička komada Harolda Pintera dala mističnu i intimnu dimenziju istočnjačkog pozorišta senki. Povodom ove postavke, papirni ljudi iz scenografije su preuzeti da bi dobili novu ulogu - ulogu “sveta”, društva, modernog čoveka, nas samih. Kao takve ih posmatra Ružica Bajić Sinkević, interveniše rapidografom kao na radovima iz serije “Playboy anatomy”, i secira svaki mali papirni ljudski obris. Pritom, ona ne analizira i ne ispituje tačnost anatomskog prikaza, već samo konstatuje ljudskost, ali i suštinsku jednakost između ljudi. Spojivši svoja dva različita, ali ipak komplementarna izraza, u jedan konkretan rad, dve umetnice poručuju da je naš vek previše kratak da bismo ga proveli u konstantnom iščekivanju “boljeg sutra” ili pod neprekidnim opterećenjem stresova svakodnevice.

Razložan i aluzivan naziv izložbe - Pauza II - opisuje stav dve autorke prema kvalitetu savremenog života. Brzina odvijanja događaja, instant komunikacije, večito stremljenje materijalnom doveli su do opšteg otupljenja čula, intelekta i osnovne empatije. Svima nam je potrebna pauza, odmor, trenutak u kojem ćemo se posvetiti sebi u duhovnom i intelektualnom smislu, da bismo iz tog momenta promišljanja izašli kao bolji ljudi. Ružica Bajić Sinkević i Aleksandra Zdravković, sa dva različita polazišta, predlažu put sredine, jedini zlatan i jedini zdrav, put u kome bi svako od nas postigao svoju ličnu ravnotežu. 

Ana Bambić Kostov